MAJČINSTVO
Bog mi je uzeo jednog anđela, ali zauzvrat odmah dao drugog.
Kada sam saznala da tata ima rak pluća, sa metastazama, stadij 4, znala sam da će umrijeti jer je rak bio prekasno otkriven i nije bio tretiran na vrijeme.
Imao je samo 56 godina.
Koliko god da sam htjela vjerovati u suprotno, toliko sam u duši znala da će otići.
Osoba u kojoj sam vidjela snagu i stup i sigurnost je otišla u roku od 3 mjeseca. Snažan čovjek, pun života i snova…
Više ga nije bilo…
Nastala je tada takva praznina, ljutnja, tuga i jad u mojoj duši jer smo bili jako povezani.
Nastali su tako teški osjećaji koje nikome ne bih poželjela…
A onda, odjednom… U cijelom tom bunilu, boli i jadu koju smo obiteljski proživljavali, saznala sam za svoju trudnoću.
Pred tatinu smrt, nastala je moja djevojčica. Moja utjeha i mir… Moja Naia.
Bog mi je uzeo jednog anđela, ali zauzvrat odmah dao drugog.
Vrijedila je svaka bol na mom tijelu i kostima, svaka rana, svaka neizvjesnost, briga… sve za nju.
Rasplakala je cijelu salu, medicinske sestre i ljude u bolnici. Cijela bolnica se digla na noge. Svi su je toliko mazili i govorili kako je dobra beba.
Glavni doktor bolnice, specijalist moje dijagnoze je rekao da nije u životu vidio ženu u mojoj situaciji koja je sa mojom dijagnozom tako dugo trudnoću izdržala. I on se primio za glavu, sa svojh 60 godina, govoreći; “Nisam ovo u svojoj karijeri nikad doživio.“
Rodila se moja Naia, zdrava djevojčica za koju su svi strepili jer su se bojali da ne naslijedi moju dijagnozu jer je to bilo moguće.
No, to se nije dogodilo, makar bi je ja voljela kakva god da je od Boga poslana. Samim Nainim rođenjem rodila sam se i nova ja. Puno mudrija, hrabrija i pametnija.
Naučila me i dan danas me uči mnogo o ljubavi, osobnom rastu, mudrosti, strpljenju i majčinstvu. S mojom dijagnozom nije uvijek bilo lako. Bila sam često u bolovima zbog svoje dijagnoze, brinući se o njoj, ali nisam nikad odustajala, voljela sam je od prvog dana. Sve bih uvijek dala za nju.
Samim njenim dolaskom je došao i poseban kinderbett koji smo dobili od države da mogu lakše brinuti iz kolica o njoj, morali smo ugraditi i kuhinju prilagođenu za osobe s invaliditetom kako bi mogla kuhati za nju, dobili smo pomoć od države u svrhu asistente koji bi je vodili kasnije u vrtić, itd.
Bilo je često neprospavanih noći, puno odricanja i poteškoća zbog mog invaliditeta jer mi je trudnoća ostavila posljedice, no Naia je najsretnija i najželjenija djevojčica na svijetu koju mama i tata najviše vole. Uvijek i zauvijek.
Ponekad u životu moramo platiti cijenu da bi nešto dobili. Ponekad se doista isplati – uloga majke je najljepša, ali i najteža uloga u životu. Još je teža, ali i ljepša kada si majka s invaliditetom.
Uloga majke je najljepša, ali i najteža uloga u životu. Još je teža, ali i ljepša kada si majka s invaliditetom.